L’Etape Slovenia 2025 održan je proteklog vikenda 6. i 7. rujna 2025., u gradu Kranju i okolici kao dio globalne serije amaterskih cestovnih utrka pod okriljem Tour de France. Ovo je četvrto izdanje slovenske utrke, a na sudjelovanje se odlučilo više od 1400 biciklista.
Sudionici su mogli birati između dvije trase. Dulja trasa je bila teška oko 130 km, ove godine skraćena s prijašnjih 150 km zbog radova na cesti, sa oko 1700 elevacijskih metara, a kraća trasa je imala nešto više od 80 km, blizu 900 mnv, idealna za rekreativce, u koje spadamo Dean, Vjeko i ja.
Prijava
U prijavi su biciklisti imali mogućnost odabira grupe u koju spadaju prema vlastitoj procjeni. Grupa A se odnosila na one najbrže koji razvijaju prosječnu brzinu od 35km/h, grupa B je bila za one s prosjekom 30 km/h, i zadnja grupa u koju sam sebe prijavio je bila za bicikliste koji se procjenjuju na prosjek od 25 km/h. U toj zadnjoj grupi su se nalazili i dosta stariji biciklisti lišeni rezultatskih ambicija te je po mojoj procjeni ova C grupa najbolja za uživanje u utrci i krajolicima koje pruža fantastičan pitoreskni slovenski ruralni pejzaž.
Kao dio dvodnevnog programa, L’Etape je 6. rujna imao utrku za djecu i Business ride za dvojce/timove. Cjelokupni dvodnevni program je pružio priliku obiteljima za baš jedan dobar tematski izlet te su se mnogi odlučili na takav izazov, a naš Krpelj Dean je kao pravi flagelant ovog sporta na event došao već u petak sa cijelom familijom. Njegove dojmove možete čuti od njega, a dostupan je na svim cestama južno od Zagreba, a nekad i po samoborskoj gori. Na samom slovenskom trgu grada Kranja je bio otvoren biciklistički Expo u kojem ste mogli zaigrati pregršt nagradnih igara, isprobati bicikle, trenažere, masažere ili kupiti biciklističku opremu i odjeću.
Start
Start je bio u 09.00. Prije samog starta, organizatori su održali pozdravne govore sudionicima, a highlight starta je bilo obraćanje proslavljenog slovenskog biciklističkog asa Mateja Mohoriča koji je ambasador utrke. Slovenski jezik mi je tek negdje peti, šesti balkanski kojeg razumijem, nisam baš siguran da vam mogu prepričati kaj je sve Matej izgovorio.
Svi su biciklisti bili spremni u svojim grupama te je utrka mogla početi. A počelo je u etapama kako sam već objasnio, A grupa je startala točno u 09.00., a C grupa oko 09.07. sati. Ovakav start je razvodnio utrku da se poveća sigurnost vožnje zbog velikog broja biciklista na utrci.
I krenulo se jako, u prvoj polovici rute, a to je do prvog brega, imao sam prosjek preko 36 km/h što je posljedica pozicioniranja u brzoj grupi. Cesta je bila potpuno zatvorena za ostali promet te smo se svi lijepo raširili, a ove brzine koje su bile i preko 40km/h su pružale osjećaj poput letenja. Svi vozači su bili prilično disciplinirani, nije bilo nikakvih iznenadnih reakcija, tek nekoliko bušenja guma po putu, srećom bez ozbiljnih padova i druge štete.
Ništa bez uspona i spuštanja
Nakon te brze polovice slijedila su dva uspona od kojih je ovaj drugi bio baš junački strm i za nas iz kluba 100 dosta izazovan. Dean, Vjeko i ja smo se po putu pogubili, svaki je vozio svoj tempo te smo tako i ušli u penjanje. Na vrhu uspona se nalazila jedina feed zona za sudionike na 80 km. Na feed zoni nalazilo se mnogo lokalne djece koja su dobrovoljno sudjelovala na usluzi biciklistima. Ja se tu nisam zaustavio kao što se neću zaustavljati do kraja utrke. Imao sam dovoljno vode i hrane sa sobom baš zato da završim utrku bez zaustavljanja kako bi sam sebi dokazao da to mogu i da znam isplanirati prehranu za trku. Za svoje pojmove i formu sam relativno brzo došao do feed zone koja je bila na pedesetdrugom kilometru te za zaustavljanje stvarno nije bilo potrebe.
A onda juriš nizbrdo. Kako smo se svi uspješno popeli do šenturške gore, red je bio da se spustimo i da nastavimo do cilja. Spust je strm i brz, 10-12% silaska me je ispalilo do brzine od oko 65 km/h. Pri samom kraju spusta je grdi zavoj od oko 90 stupnjeva te smo se tu prilično nakočili, moglo se čuti kako diskovi pjevaju. Kroz prolazak zavojem na putanji silaska, prilično nespretno parkirana, nalazila su se kola hitne pomoći, a oko ograde su se nalazili spasioci i pregledavali su ponor ispod ceste. Kasnije sam čuo da je na tom zavoju izletio 49-godišnji biciklist i nažalost izgubio život. Ne znam kako bi reagirao da sam u prolasku zavojem to znao te sam u blaženom neznanju nastavio dalje. Detalje o ovoj nesreći možete naći po slovenskim news portalima, ima članak na poratlu Večernjeg lista, meni se fakat ne da ovdje pisati o tome.
Odlična atmosfera
Dužinom apsolutno cijele rute, slovenski je narod izašao na cestu i oduševljeno bodrio sve sudionike. Ovo treba doživjeti i tu se više nema kaj za reć.
Na brdima su se biciklisti uglavnom raspršili i prorijedili, neke s kojima sam vozio do uspona sam stigao kasnije, dosta vozača je potrošilo snagu na usponu, a u meni se rodila neka nova snaga te sam stisnuo koliko sam mogao i prilično brzo i uspješno stigao do cilja. Zadnjih desetak kilometara sam bio u grupi s dva slovenca koji su išli na dužu rutu, bila su tu dva makednoca, jedan rumunj i jedna slovenka te do jelenskog klanca stižemo zajedno, a na cilj kako ko može.
Na cilju kraljevski doček. Pada medalja oko vrata te vas šalju na feed štandove gdje je bilo svega, raznog voća, vode, sokova, kolača da tijelo malo vratite u balans i vrata u štokove. Završavam ispod 500-tog mjesta sa neto vremenom 2:41, prezadovoljan vožnjom i samim doživljajem. Tamo srećem neke poznate ljude, malo se pozdravljamo, razmjenjujemo doživljaje i dojmove. Uskoro stižu Dean i Vjeko te zajedno odlazimo na zasluženi ručak.
U razmjeni dojmova se sva trojica apsolutno slažemo po bilo kojoj temi. Odlična organizacija, veliki broj sudionika, prelijepa medalja za sudionike, ruta za pamćenje, odlično raspoloženo lokalno stanovništvo… sve su ovo sastojci jedne dobre zabave, široko prihvaćene i koja poziva na još. Već sam ispunio pretprijavu za slijedeću godinu, idem dva dana ranije i peljam familiju. Budući da smo nas trojica već prekaljeni randoneri sa rutama od kojih boli glava, složili smo se da ova utrka od 80 km je za nas otprilike kao vožnja u dometu produžnog kabla bila dobra, efikasna i plodonosna i da ćemo ovaj biciklistički format staviti u neke buduće planove.
Čitamo se opet…
Mario Greč
