Osnivač ovog breveta je Udruga ljubitelja malog nogometa i velikog piva – Otvarač Đakovo. Rutu trasira svima poznati randoner Vjekoslav Ditrih, član BBK Krpelj, BK Bumbar i Randonneurs Croatie. Brevet Otvarač Đakovo je prvi put uspješno organiziran 2023-će godine i ovo mu je treće izdanje. Na brevet redovito dolaze mnogi slavonski biciklisti, jako je posjećen i od strane biciklista iz Zagreba, a točan broje prijavljenih bio je 64.
Ovogodišnje izdanje je po prvi put imalo i dužinu od 300 kilometara na koju se prijavilo dvadesetak randonera. Uspona na 200 je bilo više nego na 300 te je ovaj duži brevet u svom prvom izdanju privukao dvadesetak randonera. Krenulo se ispred cafe bara Otvarač u đakovačkoj Ličkoj ulici prema katedrali gdje je spiritus movens ovog breveta, Vjekoslav Ditrih, pozvao sve randonere na zajedničko fotografiranje.
Breveti 200 i 300 su do stopedesetog išle istom trasom obuhvaćajući kontrolne točke u Jarugama, Breznici Đakovačkoj i vrhu Krndije. Do Jaruga se stiglo brzo, a bez stajanja se išlo sve do Breznice gdje je socijalno-humanitarna udruga Svjetlost organizirala doček i bogatu okrjepu na sedamdesetom kilometru. Nakon Breznice slijedio je valovit krajolik sve do ruba prekrasne požeške doline pa do Kutjeva gdje su se randoneri raspoređivali po lokalnim kafićima hvatajući odmor za jedini ozbiljni uspon koji je pred njima. Prekrasni pejzaži kutjevačkih vinograda obogaćuju ovu rutu te je ovo još jedna posebnost ovog breveta.
Malo penjanja
U Kutjevu kreće uspon za kojeg je elevacijski dijagram na Stravi pokazivao da se radi o usponu druge kategorije sa circa 9 kilometara dužine i 400-tinjak metara uspona. Trasa uspona je uglavnom išla kroz šumu koja je ublažila toplotni udar koji je uslijedio na ravnicama poslije Našica. Na vrhu Krndije se nalazila treća kontrolna točka gdje su randoneri uzimali kraći odmor prije spuštanja na Orahovicu. Svi ozbiljniji usponi na brevetu su se nalazili između 60-og i 120-og kilometra i u nastavku je brevet bio ravan ko tepsija. Spust je prilično strm, cesta je odlična i stvarno se bilo lijepo provozati do Orahovice.
U Našicama se trase odvajaju, brevet 200 ide prema prekrasnom jezeru Borovik, nakon kojeg slijedi prekrasan šumski uspon na Mandićevac. Brevet 200 je zbog ovog uspona imao više elevacije nego brevet 300 kojeg smo vozili. Od Našica do Podgorača je trasa također nešto valovita ali ništa značajno. Trasa breveta 300 je išla u Osijek, a kontrolna točka je bio umjetnička instalacija crvenog fiće koji simbolizira otpor srpskoj agresiji 1991-e godine. Tu smo se zadržali neko vrijeme, uzeli smo hrpu divnih fotografija jer je instalacija stvarno spektakularna. Nakon Osijeka krećemo prema vukovarskom groblju.
Cesta između Osijeka i Trpinje je nešto najdosadnije što se može voziti. Slavonska ravnica ne pruža nikakve posebne zanimljivosti osim što sama vožnja testira strpljenje i oprez. Na toj cesti se mnogi automobilisti voze stvarno prebrzo te se nekad pitaš koliko je sve ovo stvarno potrebno. Baš ta dionica je bila najopasnija dok se za sve ostale dionice na brevetu ne mogu požaliti. Požurili smo prema Vukovaru da se što prije maknemo s ove prometnice.
Kroz Vukovar su izgrađene mnoge biciklističke staze te se velikim dijelom do groblja vozimo po njima. Na groblje stižemo u sumrak gdje u brevet kartone evidentiramo dolazak.
Vukovar
Na memorijalnom vukovarskom groblju je ekshumirano 938 tijela i na tom je mjestu postavljeno 938 bijelih križeva. Prema dostupnim podacima, radi se o najvećoj masovnoj grobnici nakon 2. svjetskog rata. U središnjem dijelu groblja 5. kolovoza 2000. godine postavljen je spomenik čiji je autor Đurđa Ostoja. Spomenik je izrađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je “zračni” križ i vječni plamen. Na groblju su također izdvojena dva križa, jedan za najmlađu žrtvu Domovinskog rata, Ivana Kljajića koji je imao svega šest mjeseci i za najstariju žrtvu Domovinskog rata, ženu koja je imala 104 godine.
Od Vukovara se nismo odmah htjeli oprostiti. Svratili smo do vodotornja, provozali se po centru grada u kojem za zabavlja mnogo mladih ljudi, a u jednom kafiću smo uspjeli pogledati prvo poluvrijeme finalne utakmice nogometne Lige prvaka. Tu smo malo odmorili i pričekali da nam se pridruže još četvorica randonera s kojima smo nastavili voziti sve do kraja. Među nama je bio je jedan rookie koji je baš ovaj brevet 300 izabrao kao svoj prvi i ja mu čestitam na tome.
Do kraja ravno
Do kraja trase je ostalo još šezdesetak kilometara kroz Bogdanovce, Nuštar, Vinkovce i Ivankovo, u Đakovo stižemo nešto prije ponoći. Taj dio rute vozimo bezbrižno kroz noć. Noćna vožnja nas je prilično opustila jer je pala temperatura, izgubila se ona naporna dnevna vrućina i bilo je puno lakše voziti.
Na kraju, domaćini su nas počastili kuhanim grahom te smo se u Otvaraču ostali družiti do duboko u noć.
Društvo su mi cijelim putem pravili kutinski kralj breveta Dalibor Mikulić i domaći randoner Trpimir Zorić, a povremeno smo znali susresti hrvatske rando legende Petra Gerstmana, Danijela Horvata i Gorana Zeca te splićanina Žarka Perkovića, zagrepčane Maria Maršića, Luku Pejića, Vedrana Pešuta i Maria Škarića te još neke… Trojica randonera nažalost nisu završila brevet, a to dokazuje da se ovakve vožnje moraju pažljivo pripremiti.
Čitamo se opet,
Mario Greč
