Stara biciklistička kaže: “Ne idi na vožnju praznih ruku”. Ok, to očito nije istina, ali poanta ove izmišljene poslovice je da ne možemo otići na vožnju ili trening tek tako. Postoje određene stvari koje na svaku vožnju nosimo i vjerujem da se one ne razlikuju previše među biciklistima, ali koje su to stvari na koje ne pomislimo na prvu loptu? Kroz svoje iskustvo, donosim vam 5 stvari bez kojih ne idem na vožnju, ne vezano uz dužinu i intezitet vožnje, godišnje doba ili vremenske uvjete.
Kacigu sam izostavio s popisa, jer se ona jednostavno podrazumijeva. Bez kacige na glavi ni ne pogledam bicikl.
1. Rezervna zračnica i alati
Na svakoj vožnji imam torbicu ispod sjedala u kojoj se nalazi rezervna zračnica, plastični montirači guma, CO2 patrona i pumpica, adapter za ventil i plastične rukavice s benzinske pumpe. Zračnicu nosim kako bi zamijenio puknutu gumu. Već sam se ispraksirao i zamjena mi traje do 2 minute te mi dodatna zračnica daje samopouzdanje da svaku vožnju mogu završiti. Ne bi bilo zgorega ponijeti i nekakav set za reparaciju, kojeg nosim isključivo na duge vožnje. Ukoliko mi se na kraćoj trening vožnji i dogodi puknuće rezervne zračnice imam nekoliko opcija za vratiti se kući: kolega/e s kojima sam na vožnji ili kad sam sam – javni prijevoz i nekoliko “joker zovi” opcija. Draže mi je i ovako nego “tegliti” više stvari da bi bio samodostatan, jer na nekoliko desetaka kilometara od glavnog grada, samodostatnost mi nije ni potrebna.
Uz zračnicu nosim i plastične montirače koji olakšavaju i ubrzavaju proces zamjene zračnice te CO2 patronu i pumpicu. Naravno, na samom biciklu, izvan torbice, pričvršćena je i veća pumpa. S većom pumpom započnem pumpanje kako bi zračnica dobila nešto zraka i lakše “sjela” u vanjsku gumu. Pumpanje završim s CO2 jer je brže i elegantnije rješenje.
Uz nabrojano tu su i plastične jednokratne rukavice s benzinske pumpe, koje možete besplatno uzeti kad točite gorivo. One su tu da se ne uprljam ukoliko mijenjam ili vraćam lanac te mogu odlično poslužiti kao podrukavice ako je stvarno hladno.
Možete još ponijeti i multitool, što ja ne nosim na kraće trening vožnje, jer imam jako puno opcija popravka na rutama – od bike shopova i servisa do prijatelja biciklista na ruti i “jokera” zovi. Dok multitool obavezno nosim na brevete i putovanja kao i duge jednodnevne vožnje.
2. Mobitel, dokumenti i novac
Ovdje je stvar poprilično jednostavna. U današnje vrijeme, mobitel je dio nas i uvijek je s nama pa tako i na vožnjama. U najboljem slučaju ga koristimo za fotografiranje tijekom vožnje kako bismo kasnije imali uspomene ili za stvaranje nevjerojatnog sadržaja za naš YouTube kanal poput videa s putovanja Hrvatskom, Srbijom i Rumunjskom. Šalu na stranu, mobitel povremeno koristim i za dijeljenje lokacije sa svojim najbližima kako bi znali gdje sam i da sam siguran, kao i da, u slučaju neke vrste nezgode, obavijestim obitelj i/ili hitne službe.
Osobnu iskaznicu nosim uvijek, a uz nju, nađe se i bankovna kartica kao i nešto gotovine za okrijepu.
3. Hrana i piće
Na svaku vožnju, bez iznimke, nosim barem jedan bidon pića i jednu čokoladicu. U 90% slučajeva pijem isključivo vodu, dok se povremeno tu nađu i izotonične tablete ili gotovi izotonik. Neke kolege znaju pripremati čajeve, potovo u hladnijem vremenu. Kakvu vrstu hrane i koju količinu nosim ovisi o trajanju i intenzitetu. Na kraće i intenzivnije vožnje nosim čokoladice koje lako mogu jesti u vožnji, dok na dužim vožnjama pronađe se tu poneka banana ili čak i domaći sendvič. Sve ovisi o preferencijama i o tome za čim toga dana žudim. Bitno je jesti, a što će te jesti, ovisi o vama i tome što vam odgovara. Osobno jedem i pijem (1 bidon) svakih 45 do 60 minuta. Kad osjetite žeđ i glad, tada je najčešće već kasno. Tako da, jedite i pijte na vrijeme.
4. Svjetlo(a)
Stražnje svjetlo koristim već duže vrijeme, a od kad sam u proljeće ove godine kupio Garmin Variu, ne skidam je s bicikla. Osjećam se puno sigurnije kada znam da sam napravio sve u svojoj moći da me automobili i drugi sudionici u prometu vide. Tome pomaže i svjetlija odjeća. Već duže vrijeme razmišljam, a sada sam i siguran, da ću krenuti u nabavku i prednjeg dnevnog svjetla. Često, ljeti i zimi, prolazim kroz sjenovita i šumovita područja, stoga želim napraviti sve u svojoj moći da budem što vidljiviji i da se osjećam sigurnije. Da ne govorim tek o uvjetima smanjenje vidljivosti, kad je magla, oblačno te u zoru i sumrak.
5. Prsluk ili vjetrovka
Prsluk je, uz grijače za ruke i noge, najbolja investicija svakog biciklista. Baš u kombinaciji s grijačima, odličan je za vožnje u toplijem dijelu godine, kada krećete ranije na vožnju. Na ranom startu je hladnije, a prsluk će vam pružiti zaštitu dok ne zatopli. Štiti vas od vjetra, odličan je za spustove, a može pomoći i kod slabije kiše. Kompaktan je, pa stane u stražnji džep te ima reflektirajuće oznake što doprinosi boljoj vidljivosti u prometu.
Pro tip: gledajte prsluke s dvostrukim zipom (cifersluš, rajsferšlus, zip ili patentni zatvarač, ovisni odakle ste) jer ga je lako otkopčavati i zakopčavati na usponu i spustu (da ne prokuhate uzbrdo ili se smrznete nizbrdo) i to možete napraviti s jednom rukom u vožnji. Ukoliko niste komforni u toj ili sličnim radnjama koje zahtijevaju pomicanje ruku s volana, nemojte to činiti.
Vjetrovku ili kišnu kabanicu (postoji razlika!) nosim kada planiram duži spust na vožnji i kada postoji bojazan od lošeg vremena. Iznimno je važno zaštititi core tijela na dužem spustu, jer na vrh dolazimo znojni, pa nas vjetrovka/kabanica/prsluk štite na spustu. Očuvat ćete tjelesnu toplinu, izbjeći “da vas propuše” i nećete se prehladiti. Također, pokazala se odlična kao još jedan sloj odjeće kada je hladnije vrijeme, iako ne diše baš, što znači da ćete se i oznojiti, pa računajte s tim.
To bi bilo to. Mojih 5 stvari bez kojih ne idem na vožnju. Nadam se da će vam savjeti pomoći. Ukoliko želiš, ovaj tekst postoji i u video formatu, na našem YouTube kanalu.
