Flechè Velocio je 24-satna ekipna randonneurs vožnja. Osnovan je 1947-e godine i uz brevet i PBP je je jedan od najstarijih formata vožnje koje je osnovao Audax Club Parisien. Cilj Flechè vožnje je u 24 sata odvoziti najmanje 360 kilometara. Flechè nije utrka ni natjecanje, već druženje i zajedništvo. Ekipe s različitih polazišta voze prema zajedničkom cilju. Flechè je jedinstvena vožnja jedan je od uvjeta za stjecanje titule Randonneurs 5000 i Randonneurs 10000.
Flèche Vélocio nastao je 1947. godine kao počast Paulu de Vivieju (1853-1930), alias Vélocio, koji je za Uskrs vozio od Saint-Etiennea do Provanse (udaljenost od oko 400 km). Njegovu vožnju je testirao tim od 4 člana ACP-a, koji su krenuli u petak, 4. travnja 1947. u 18 sati iz Notre-Dame de Paris kako bi stigli na Uskrsni susret u Provansi. Nakon 24 sata vožnje, stigli su u Limonest, prešavši 462 km bez ikakve podrške. U rano nedjeljno jutro pridružili su se susretu koji se održao u Grignanu.
U Hrvatskoj je Flechè Velocio poznatiji po nazivu Flechè Croatie. Održava se jednom godišnje, uglavnom u vrijeme oko Uskrsa. Svaki Flechè tim može imati najmanje tri, a najviše pet članova. Tim vozi prema unaprijed zadanoj ruti koju prijavljuje organizatoru, a iznosi minimalno 360 kilometara.
O ekipi
Flechè Croatie tim koji sam okupio ove godine imao je četiri člana. Svi smo imali iskustva u ovom formatu vožnje, mojim vozačima je ovo drugi Flechè, a meni je bio treći. Tim smo maštovito nazvali Cycloholics. Ime je nastalo u jednom zagrebačkom pubu prošle godine gdje smo kroz zafrkanciju i ispijanje pive smišljali ime koje će biti jednostavno i jasno. Ovo je drugo izdanje Cycloholicsa, uz mene i Dejana Dedu Vincetića nastupili su Robert Kelava, i kutinski kralj breveta Dalibor Mikulić.
Prijavili smo rutu od 380 kilometara koja je obuhvatila cijelu sjevernu Hrvatsku. Startali smo iz doma Tigrova u Rakitju gdje je organizator odredio cilj za sve timove. Dalibor i Robert su stigli iz Garešnice i Kutine autom pa su tu imali opciju parkiranja. Inače, po pravilima tim može krenuti od kuda hoće, a cilj mu mora biti kako organizator odredi. Četiri tima su krenula iz Rakitja dok su ostali planirali drugačije.
O ruti
Ruta je imala kontrolne točke koje smo bili obavezni posjetiti i u brevet karton potvrditi dolazak. Mi smo se odlučili za desetak kontrolnih točaka koja sam odredio prema povijesno-kulturnoj-sakralnoj važnosti te smo tim slijedom posjetili kuću cvijeća u Kumrovcu, dvorac Trakošćan, muzej Međimurja, crkvu sv. Katarine u Donjoj Dubravi, centar svijeta u Ludbregu, spomen mjesto 117. brigade HV-e u Koprivnici, Domovinski most i spomenik NOB-u i Kristovom raspelu u Kupinečkom Kraljevcu.
Iskustva s vožnje
Prvih sto kilometara rute smo prošli kroz bregovite krajeve Hrvatskog Zagorja, prolazeći prometnicama sa malo prometnog opterećenja, a sjekli smo brege između Klanjca i Tuhelja, između Tuhelja i Krapinskih Toplica i Krapine. Zadnje ozbiljnije penjanje smo imali od Krapine prema Bednji te je ostatak rute bio prilično ravan. Bregoviti krajevi Hrvatskog Zagorja su odlični za kraće treninge, stalno su na putu neka mala sela i fakat mogu zavidjeti onima koji tamo mogu trenirati. Ima se mnogo toga lijepoga za vidjeti, zagorci su svi redom vrlo srdačni, a ako znate izazvati sreću, na nečijem plotu možete popiti domaći gemišt. Ustvari, samo je na pola domaći jer mineralna voda ne raste u vinogradu.
Bregovite krajeve je zamijenila ravnica sjevernog Zagorja i Međimurje. U Lepoglavi smo tražili neko mjesto za kratak odmor te smo htjeli pojest zatvorske specijalitete ali restoran nije radio pa smo produžili dalje i tako smo stigli do Ivanca gdje smo predahnuli u lokalnom kafiću i nahranili se u pekari. Plan je bio doći do Preloga u vrijeme kada radi pizzeria u kojoj bi se nahranili za noćni dio vožnje. Kroz Varaždin prolazimo brzo, obavljamo tek kratko slikanje ispred dvorca. U Čakovcu smo kratko stali ispred muzeja Međimurja gdje nam je bila kontrolna točka. Tu se održavao susret oldtimer automobila i to je bila baš prava izložba koja nas je podsjetila koliko smo stari jer se sjećamo svih izložbenih primjeraka.
U Prelog smo stigli malo prije plana te odmorili sat vremena. Nakon Preloga smo nanizali kontrolke u Ludbregu i Koprivnici gdje se noćni život taman ugasio, a sva zabava se preselila na benzinsku stanicu. Tamo smo također imali zalihu vremena, a na kratko su se pojavili Flechè tim Kvartet na kotačima u formaciji od tri člana. Od njih smo doznali da im je četvrta članica odustala zbog nakupljenog umora. Oni su se kratko s nama zadržali te su krenuli dalje svojim putem.
Noćna vožnja
Noćna vožnja je nešto predivno. Svi koji oklijevaju voziti po noći moraju jednom prekinuti tu praksu i odvažiti se dočekati jutro na kotačima. Takva vožnja je posebna u društvu da se razbije dosada, noć u društvu brže prolazi. Po cestama kojima smo vozili fakat nije bilo prometa, ovaj put su izostale i lokalne fešte koje nerijetko zauzimaju lokalne prometnice i baš smo uživali u miru koji pruža noć.
Zora nas je uhvatila u Vrbovcu. Odradili smo klasično stajanje na lokalnoj benzinskoj stanici gdje smo se nadopunili i odmorili. Imali smo dosta vremena pred sobom pa nije bilo neke potrebe žuriti. Negdje kod Dumovca počinje puhati jak čeoni vjetar koji nas udara sve do Kupinečkog Kraljevca gdje nam je bila posljednja kontrolna točka prije cilja. Nakon 23 sata na cesti, bez spavanja, već sam prilično umoran i nije mi bilo do ničeg. Zadnje kilometre odrađujemo brzo pomognuti vjetrom u leđa.
Na cilj smo došli točno u 11.00. kao i svi ostali. Na cilju nas je čekao ručak, kojeg rješavamo brzo kao nikad. Organizator Flechè Croatie Ares Buršić nam je podijelio medalje i čestitke te održao prigodni govor nakon kojeg smo se razišli svako na svoju stranu.
Obožavam vožnju biciklom u ovom formatu. Tempo, vrijeme i udaljenost si određujem sam, ograničenja su 24 sata i minimalno 360 km. Nisam bio nešto previše fizički umoran jer je bilo dosta vremena za odmor po ruti te razmišljam da slijedeći put rutu malo pojačam sa još 20-30 km. Nakon trećeg puta istom rutom smatram da sam prešao igricu.
Za vrijeme vožnje pratila nas je povoljna vremenska situacija. Iako dosta prohladan svibanj, u pripremi smo pripazili da nam noću ne bude hladno te se svatko od nas opskrbio svim potrebnim slojevima odjeće. Najniža temperatura je bila oko 7॰C i nije trajala dugo. Prije Klanjca je pao kratkotrajan pljusak kojeg smo uspješno izignorirali u lokalnom kafiću.
Planovi
Budući da se istom rutom vozim već treći put, na nekim mjestima nas se ljudi sjećaju i od prošle godine. Svi su prilično srdačni, spremni su na fotkanje i kratak razgovor. Flechè Croatie nije samo dugačka vožnja, on je prozor u nove doživljaje koje ću pamtiti dok sam živ. Za odvoziti Flechè Croatie je potrebna velika posvećenost planiranju, momčadskom duhu, a testira se snaga volje i osobnog mentaliteta.
Za kraj, moram se zahvaliti svojim suborcima Dejanu Vincetiću, Daliboru Mikuliću i Robertu Kelavi na potpori u ovom vrhunskom događaju. Povjerenje u vas je obećavalo da će razvoj situacije i događaja imati pozitivan i očekivani tok.
Čitamo se opet,
Mario Greč
