Ston i okolica

biciklizam.net
23.01.2025

Cinnnn!…

WA poruka od Ivice: “Jutro prijatelju. Dragica, Dajana i ja namjeravamo uz neznatne izmjene odvesti ovo u nedjelju” (privitak: njegova prošlogodišnja tura Ston i okolica koja mi je bila izuzetno zanimljiva – čitaj: “Ovo se mora odraditi…”).

Dovoljno za obavijest u WA grupu uz pitanje: Zainteresirani??… troje nas ide – Miško, Jopa i ja, dovoljno… ali (uvijek mora biti jedno “ali”)… ako nam se vrijeme smiluje. Srećom, nedjelja je bez kiše, pakirajmo stvari…

Nedjeljno jutro, sunce se skrilo iza lagane oblačne zavjese, znači dugi rukavi… nas šestero željnih ćakule i otkrivanja novih biciklističkih područja krećemo iz Malog Stona. Lagano kroz mali Ston i kroz travnato-zemljane ozidane klance prema Hodilju pa skrenuli asfaltom prema Česvinici. Tu su se odmah Ivica i moj Garmin dogovarali: Hoćemo li ići putem kojim je Ivica vozio ili putem kojim Garmin kaže da je Ivica vozio (Garmin po običaju uvozom rute izrađene na Stravi uvijek izmisli neki svoj prečac). Dogovor: Ivica, Dragica i Dajana idu Ivičinim putem, ja pratim što Garmin veli, a Miško i Jopa prate mene. Sve super prvih 600 m, a onda… tijesan klanac, gusto raslinje, neprovozivih 200 m ali pogodnih za “guračinu i probijanje leđima naprijed”.

Naravno, moja pratnja je u tih 200 m vodila “razgovor ugodni naroda slovinskoga” (nisam im ja kriv što me poznaju i pored toga me odlučuju slijediti). Ali bez toga ne bismo imali najsvježiju temu za komentiranje i smijeh na predstojećem 5 kilometarskom makadamskom usponu do vjetroparka. U jednom trenutku Miško je odlučio ne slijediti niti Ivicu niti Garmina već se odmetnuo uz izgovor “samo da mogu reći da sam vozio tamo ‘di admin nije nikad bio!” I… naravno da je propustio marendu kraj vjetroelektrane i pored slabog signala na mobitelu nije nas uspio pronaći, već nas je čekao negdje na putu.

Nakon “naučene lekcije” više nije bilo “ispada” i zajednički smo odvozili 8 km makadamskih hupsera do ceste kraj Dančanja pa nastavili starom Pelješkom cestom do Putnikovića i Muzeja vinogradarstva i vinarstva Putniković. Posjet muzeju kao i degustacija vina zaslužuju preporuku, ali ako i niste za alkohol, uvijek možete dobiti kavu, čaj, sok ili nešto drugo u ugodnom ambijentu objekta.

Nakon odmora i upoznavanja s poviješću vinogradarstva i vinarstva ove mikrolokacije, vraćamo se starom cestom prema Stonu gdje u Ponikvama, preciznije rečeno, između Boljenovića i Metohije, u Gornjem Selu, skrećemo uzbrdicom na Napoleonski put kojeg su prva 2 km “očuvana mumifikacijom” asfaltom. Dolaskom na prvi prijevoj slijedi, po vidicima, jedan od najljepših MTB spusteva koje smo odvozili. Odmah s prvog prijevoja (Mala Crnjava) puca nezaboravan pogled na Vinogorje Ponikve, uvalu Prapratna, Mljet i dio Elafitskih otoka… i to cijelim spustom do drugog prijevoja (Velika Crnjava). Sipka podloga s podosta krupnim šljunkom i nije baš predstavljala veliki ometajući faktor u “spustu s pogledom”. Na drugom dijelu spusta Napoleonskog puta dočekala nas je, srećom, netaknuta podloga još iz vremena gradnje puta i to je tek bila prava MTB uživancija. Moramo prije toga napomenuti da smo u drugom dijelu spusta “izgubili pogled” na jugoistočni dio ovog dijela Pelješca ali smo zato ponovo bili nagrađeni pogledom na Ston, zidine, solanu i Stonski kanal. Ne možemo točno preporučiti niti procijeniti koji nam je pogled bio ljepši – i zbog te dileme preporučamo odvoziti Napoleonski put više puta pa sami donesite odluku. Ja npr. znam da bih slijedećim posjetom ovom dijelu odvozio nekoliko puta ovaj spust (1. put u fokusu bi mi bio prvi dio pogleda i ostatak spusta; 2. put bih se više posvetio vožnji prvog dijela spusta i pogledu na drugom dijelu spusta, a za ne falit’, 3. put bih se posvetio isključivo stazi i uživanju u spustu – i eto ti kojih 45 km sa 1000 visinaca).

Vjerujem da ste nakon ovog dijela teksta uživali “u vožnji i spustu” Napoleonskim putem! Mi jesmo!

Posljedica našeg uživanja je bila da nas Miško nije mogao ispratiti u posljednjih 15-ak km ture zbog bolova u leđima – previše se opustio na spustu. Nekako mu se od opisanog ostatka ture više sviđala ideja o kavi u Stonu.

Bez obzira na “gubitke” i prve znake umora, u malo umjerenijem ritmu smo se uhvatili ukoštac s najstrmijim i posljednjim usponom dana. Dubokim vododerinama izbrazdani sipki makadam u dužini od 750 m uz prosječnih 11,3% nagiba (mjestimice preko 20%) testira sve što imate: snagu, tehniku, ravnotežu i mentalnu snagu i ne ostavlja uopće prostora za greške. Ovaj put nisam griješio ali sam “izdušio” nakon vrha. Srećom, uvijek ostaje opcija “dosta si ti mene gurao, sad ću ja tebe”.

Nakon dovoljne količine “uhvaćenog” zraka, ostatak ture je u makadamsko-asfaltnom revijalnom tonu uživanjem uz more i borovinu završen bez napora. Čak nas je i sunce nagradilo svojim zrakama posljednjih 15ak km kojima smo obišli i jugoistočni dio početka Pelješca, a u Ston smo se vratili preko Kobaša, Broca uz Stonski kanal i solanu.

Prekrasna MTB nedjelja okončana je zasluženim druženjem i analiziranjem dana u Konobi Bakus u Stonu! Preporuka! Naravno da je padao i dogovor o budućim “projektima” kako se to po novom normalnom naziva, ali o realizaciji istih vjerojatno ćete saznati u budućim “turopisima”.

Do tada… samo vrtiiii…

Rutu možete pogledati na https://www.strava.com/activities/13397791414